SUNČANOM STRANOM

Mjesečeva mora

Poput Leonarda, svi smo mi, u nekim uvidima i idejama briljantni. Daleko ispred vremena! No, jednako je fora kako ponekad - totalno zabrijemo. Potopi nas plima Mjesečevog mora :o)

Prije nekoliko godina gledala sam dokumentarac o glazbeniku Srđanu Sacheru, iz perioda kad se razočaran vratio iz Bolivije jer tamo nije zatekao utopiju kojoj se nadao. "Najteže se skinuti s fiks ideje", rekao je.

Ta je rečenica u meni blago zatitrala, a onda duboko odjeknula kada sam, čitajući Leonardovu znanost Fritjofa Capre, naletjela na odlomak u kojem opisuje koliko je vremena i energije Leonardo da Vinci utrošio istražujući Mjesečeva mora i oceane.

Georges Méliès, Put na Mjesec

Aristotel, antički autoritet čiji se tron stojećima održao nepoljuljan, vjerovao je da su Mjesec i planeti besprijekorne kugle, od kojih svaka ima svoju svjetlost.

Ispred svog vremena

Renesensni genijalac Leonardo, na temelju svojih promatranja golim okom, izveo je zaključak da Mjesec sam po sebi ne isijava svjetlost, već reflektira Sunčevu i da nikako ne može biti riječi o savršenoj kugli jer Mjesec ne izgleda kao briljantni okrugli biser poput "zlatnih kugla koje ukrašavaju vrhove zgrada".

To je jedan od razloga zašto se divimo Leonardu - zbog nebendanja autoriteta i oslanjanja na snagu vlastitih, autentičnih zaključaka.

Pa ipak, Leonardo zatim postavlja hipotezu prema kojoj je Mjesečev neujednačen sjaj posljedica višestrukih refleksija Sunčeve svjetlosti na valovima njegovih voda.

Povjetarac na Mjesecu

"Površina vode Mjesečevih mora", zapisao je, "uvijek je namreškana, jako ili slabo, više ili manje, i ta grubost površine uzrok je širenja bezbrojnih slika Sunca, koji se odražavaju na grebenima i udubljenjima, i stranicama i prednjicama, bezbrojnih nabora."

U kreativnom zamahu spajanja međuovisnih hipoteza, zaključio je da na Mjesečevu moru ne može biti valova, ako površinu njegovih mora ne uznemiruje zrak. I tako smo na Mjesecu dobili i more i maestral i bonacu... :o)

Skidanje s fiks ideja

Čini mi se da smo svi, na svoj način, poput Leonarda. U nekim smo zaključcima, uvidima i idejama briljantni. Daleko ispred svog okruženja i vremena! A ponekad, bez obzira koliko se trsili razmišljati neovisno i samosvojno, uhvatimo komadić jednog zapažanja, spojimo ga s djelićem druge i treće informacije - i eto ga: haluciniramo.

Nekad su to Mjesečeva mora. Nekad je to brijačina da ljutit pogled znači da me šef mrzi, da me dečko ne voli jer zaboravlja datume, da je život u Boliviji bolji...

Ne znam kako vama, no meni je priča o Leonardu koji je proveo mjesece proučavajući povjetarce na Mjesecu izmamila osmijeh. I mislim si, nije zapravo problem u fiks idejama - imamo ih svi, to je dio naše ljudske prirode. Pravo je pitanje samopromatranja, otvorenosti i spremnosti da se s njih skinemo. Stoga se nadam da će vam ovaj broj Vie positive biti od koristi. Nama jest - jer se upravo skidamo s njih nekoliko! :o)

Irena Krčelić