KORAK DALJE

Svijet bez siromaštva

Muhammad Yunus ima novi cilj: globalno siromaštvo želi pospremiti u muzej. 'Kad zarada nije jedini cilj, otvaraju se horizonti o kojima niste ni sanjali', kaže.

Prije trideset i kusur godina, zgrožen uvjetima u kojima je narod njegove domovine živio, bangladeški ekonomist i bankar Muhammad Yunus je odlučio sam posuđivati novac onima koje nitko drugi nije htio kreditirati, pa su ostali prepušteni na milost i nemilost kamatarima.

Odbio je prihvatiti da nedostatak tako malih iznosa novca može ljudima donijeti toliko patnje. Pomogao je prvoj skupini siromašnih sam, a onda krenuo mijenjati sustav.

Čovjek s vizijom: Muhammad Yunus

Tvrdoglavo je išao protiv ustaljenih običaja, navika i pravila, protiv banaka i vlade. Prkosio je onima koji su tvrdili da je to što pokušava nemoguće.

Je li banka dostojna vas?

Okrenuo je naglavce gotovo sve što smatramo normalnim u odnosu s financijskim institucijama. Nije se pitao jesu li ljudi kojima je posuđivao novac dostojni kredita, već da li je banka dostojna njih.

Umjesto da novac zatvori u mramorom obložene poslovnice i velike neprobojne sefove, pustio ga je neka kola i u najzabačenijim zaseocima, do kojih se moglo doći jedino pješke.

Otvorio je vrata ženama, dotad u tom smislu zanemarenom dijelu društva. Osmislio je način otplate kredita prihvatljiv čak i najsiromašnijima u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Nije tražio jamstva i kolaterale, niti plaćao odvjetnike. Usudio se staviti na kocku vlastiti ugled i novac, vjerujući da se isplati ulagati u sve ljude, ne samo one koji mogu vraćati kredite.

I uspio je. Izgradio je milijardu dolara vrijednu banku s 28 tisuća zaposlenih i osam milijuna klijenata (90 posto su siromašne žene), danas najveću u Bangladešu, na depozitima i mikrokreditima dodijeljenih onima koje nitko nije htio. Do sada ga, kaže, još nitko nije iznevjerio.

Nismo jednodimenzionalna bića

Pothvat osnivanja i podizanja Grameen banke Yunusu je, uz zadovoljstvo zbog ostvarenog cilja, donio Nobelovu nagradu i svjetsku slavu. Veliko je to i vrijedno poštovanja postignuće.

Pa ipak, ne spava na lovorikama. Iako je na pragu sedamdesete, Yunus opet ima viziju. Bangladešanima je pomogao, ali dvije trećine svjetskog stanovništva još uvijek nema pristup financijskim institucijama. To je ogromni potencijal, trebamo ga osloboditi, kaže.

A sad je, dok svijet trese kriza, pravo vrijeme da bankarski i financijski sustav iznova sagradimo na drukčijim temeljima, bez nepovjerenja i pohlepe. Da počnemo razmišljati izvan okvira i ograničenja koji su nas i doveli u ovu situaciju.

Vrijeme siromaštva je gotovo, uvjeren je Yunus. Treba završiti u muzeju. Živimo u razdoblju dosad neviđene kreativnosti i mogućnosti za stvaranje obilja. No, treba okrenuti leđa i predodžbi da je ostvarivanje najveće moguće zarade glavni i osnovni smisao poslovanja.

“Mi nismo jednodimenzionalna bića“, rekao je tijekom nedavnog gostovanja u Zagrebu (hvala, T-HT!), „Razumijem da smo sebični i da stvaramo prvenstveno za sebe. No, postoji i nesebični dio nas, samo što ga ne prepoznajemo i ne prihvaćamo kao ravnopravnu alternativu.“

Novi horizonti

A ta je alternativa, po njegovom mišljenju, društveno poslovanje, koncept u kojem zarada i povrat uloženih sredstava nisu primarni cilj. Što se financijske strane tiče, bitno je jedino da se poslovanjem pokriju troškovi. Puno je važnije da tvrtka svojim djelovanjem građanima pomaže u rješavanju problema, bilo da je riječ o siromaštvu, neuhranjenosti djece ili niskoj razini korištenja interneta i komunikacijskih tehnologija. I da se ljudima pruži prilika.

„Osnovao sam Grameen Phone zato što sam htio sam dovesti modernu tehnologiju siromašnim ženama Bangladeša“, rekao nam je Yunus u nadahnutom i nadahnjujućem predavanju, „Pitali su me: 'Koga će one zvati?' Danas je to najveća bangladeška tvrtka."

Da pokrećem tvornicu obuće, dodao je, njen bi zadatak da nitko na svijetu ne ide bos. Napravili bi kvalitetne cipele koje bi si svatko mogao priuštiti.

Mogućnosti je beskrajno mnogo. A svaki od takvih malih projekata je sjeme koje treba samo zasijati i pustiti da raste. Tvrtke koje bi tako poslovale mogu pokretati vlade, ali i velike korporacije. U stvari, bilo tko, ako vidi problem i zna kako ga riješiti.

“Kad vam zarada nije u prvom planu, otvaraju se horizonti o kojima niste ni sanjali“, kaže Yunus, uvjeren da bi u društvu koje počiva na takvim temeljima bilo znatno manje zločina, korupcije i patnje.

Zabilježio: Miroslav Wranka

O Yunusu smo već pisali:
Bankarski Robin Hood