IDEJA TJEDNA
Sloboda je u oku promatrača
Način na koji doživljavamo svijet određen je naslijeđem, kulturom, odgojem, sklonostima... Čini se ograničavajuće, pa ipak, sloboda leži u odabiru da nas prikupljeno znanje ne ograničava.
U malom selu na rubu carstva, živio je čovjek koji je svakog poslijepodneva odlazio pecati. Jednoga dana, umjesto zavijene udice, na potok je došao s ravnom.
Ostali ribiči su ga počeli zafrkavati. "Što misliš uloviti s ravnom udicom?" "Vi ćete hvatati obične ribe, a ja ću jednoga dana uhvatiti izvanrednu."
Ilustracija: YohMah/MultimediaStock
I tako je nastavio pecati punih četrdeset godina. Svakoga je dana sa suseljanima odlazio na potok i pecao, čak i kad su mu ruke od starosti počele drhtati.
Priča se pronijela cijelim krajem, a zatim i cijelim carstvom. Došla i do cara, radoznalog da sazna tko je taj čovjek o kojem svi pričaju da peca na nemoguć način. Jednoga ljetnog dana carska karavana stigla je u malo selo na rubu carstva.
Na potoku je ribič mirno pecao, sa svojom ravnom udicom. "Starče, što se nadaš uhvatiti s tom čudnom udicom?" "Tebe, dragi care", odgovori starac.
Ovom je pričom Ryuten Paul Rosenblum Roshi otvorio predavanje Bivanje bez odluka i odabira.
Što pecamo?
Meditativna praksa jednako je skliska i ne baš lako uhvatljiva. Što pecamo? Komadić istine, malo mira, spoznaju kako pomoći bliskoj osobi koja prolazi bolno iskustvo...
A možda i ne znamo zašto pecamo. Samo da bismo bili blizu potoka? Je li to doista sve? Kakav život zapravo želimo i kako se iskustvo nadamo proživjeti?
Slika je ipak - samo slika
Način na koji život doživljavamo određen je genetskim naslijeđem, kulturom, društvom, odgojem, prikupljenim znanjem, pogledima i uvjerenjima koje koristimo kao filter koji potvrđuje sliku o sebi samima i o svijetu koji nas okružuje.
I to je u redu. Problem nastaje kad povjerujemo u prikaz koji smo sami naslikali.
Svojevremeno je Rosenblum radio za jednu državnu ustanovu. Jedanput mjesečno su izdavali obavijest za javnost. Problemi među zaposlenicima nastajali bi svaki put kada bi povjerovali da su priopćenja za tisak istinita...
Prestanimo se pretvarati
To je situacija nalik onoj kad roditelji prije spavanja djetetu pričaju priču, pa kažu: "Hajdemo se pretvarati da smo u džungli. Sjedimo ispod velike lijane i uživamo. Iznenada spazimo tigra. Što ćemo sad?" "Ja bih se popela na drvo", kaže mama. "Ja bih skočio u rijeku", kaže tata. "Ja bih se prestao pretvarati da sam u džungli", kaže dijete.
Zen praksa neznanja
Ona ne znači da ne znamo, već da ne dozvoljavamo onome što znamo da nas ograničava.
A kako izgleda praksa zazena, iskusiti možete u Mokusho Zen dojou Zagreb.
Nije priča o džungli pogrešna. Niti su pogrešne naše navike, uvjerenja, svjetonazor i sklonosti. Sve one imaju određenu važnost. Zna se dogoditi i da nam sačuvaju život.
Problem je što vjerujemo u njih kao da se radi o univerzalnoj istini i što dozvoljavamo da nam određuju tko smo, i kakvi smo prema drugima.
Pomicanje naglaska na ono što sada opažamo
Nije u pitanju odbacivanje razmišljanja, već integriranje te funkcije u cjelovitog sebe, kako bismo mogli reagirati iz pozicije "ovdje i sada", a ne iz naučenih obrazaca.
Čuveni stih kaže: "Veliki put nije težak onima koji se suzdrže odabira."
Kad se suzdržimo znanja, život iznova postaje lagan.
Zabilježila: Irena Krčelić