Na ovaj ili onaj način, iz raznih razloga, pretplatili smo se na život put financijskog stresa. Lijek je jednostavan, propisuje ga zdrav razum. A aktivira?
Može li knjiga promijeniti moj život? Često se to pitam gledajući samouvjerene naslove i podnaslove na koricama. Pa, naravno! Evo, upravo čitam U divljini Jona Krakauera, rekonstrukciju života Chrisa McCandlessa, dečka iz dobrostojeće obitelji koji je nakon faksa svu svoju ušteđevinu dao u dobrotvorne svrhe, zapalio gotovinu koju je imao u novčaniku i smislio nov život za sebe, zaputivši se sam, pješke, u divljinu Aljaske.
McCandlessova filozofija nije mi bliska, pa ipak me temeljna ideja iznesena u knjizi dotiče. Dodaje nove kockice u mozaik. Ne pada mi na pamet da se zaputim u brda živjeti kao Grizzly Adams (ta faza me prošla u osnovnoj školi), ali sam svim srcem za to da svatko proživi svoj život onako kako osjeća i žudi. Pa makar koštalo glave i makar ga na kraju pojeli medvjedi.
Vjerujem da nas knjige mijenjaju i zato ih volim, čak i one na čijim koricama stoje pretjerane izjave.
Motate li se zadnjih nekoliko mjeseci online, vjerojatno ste primijetili kampanju Sanjina Frlana za knjigu Financijski preporod. Mene je pritom razveselila mogućnost da pročitam promišljanja i strategije domaćeg autora, jednako kao što me raduje izvanredan uspjeh Tkanja života Mirjane Krizmanić, koja se bavi širim pitanjima osobnog razvoja. Osvježava čuti glas i razmišljanje uronjeno u naše podneblje i kulturu.
Frlana sam posudila (hvala, Gordane!), ravnajući se po načelu da knjigu prvo pročitam, a tek onda razmislim želim li ju kupiti. Da je po mome, i kino ulaznica bi se plaćala nakon filma.
Čitajući, uplela sam se u dva "aha" momenta. Jedan vezan uz otpor prema kreditima, a drugi koji se tiče fokusa.
Pretplata na život pun stresa
U hrvatskom je društvu gotovo postala norma potrošiti sve što zaradimo, kaže Frlan. Živite li od plaće do plaće i trošite sve što zaradite, ponašate se poput hrčka u kavezu koji vrti svoj vrtuljak, a sam ostaje na mjestu, ma koliko brzo trčao. Trčimo li kružnu utrku na relaciji posao-zarada-trošenje, to zapravo znači da trčimo beskrajan maraton u kojem nemamo nikakve šanse pobijediti.
Još je gore ići preko toga, pa trošiti novac koji još nismo zaradili. Time se pretplaćujemo na život pun stresa, nesigurnosti i strahova. Sjetite se niz reklama koje ste vidjeli u zadnje vrijeme. Koji proizvod je najagresivnije reklamiran? Dug. Gotovo svatko ga može kupiti. Kad se radi o velikim dugovima, poput kredita za stan, banke uvijek traže jamce, i to s dobrim razlogom. Ne vjeruju da će ga dužnik biti sam sposoban otplatiti.
Traže jamce jer su analitičari izračunali da postoji vrlo velika vjerojatnost da tražitelj kredita neće moći otplatiti svoje. Prema podacima hrvatskih banaka, dvadeset posto kredita (dakle, svaki peti) umjesto pravog dužnika otplaćuju njegovi jamci. Uh!
Gađate li u ništa, pogodit ćete svaki put
Osim potrošačke kulture, Frlan smatra da je problem i u nedostatku fokusa. Većina ljudi tijekom života provede više vremena birajući odjeću nego planirajući karijeru ili mirovinu, kaže.
Istraživanje provedeno među diplomcima s Harvarda utvrdilo je da je tri posto među njima, koliko ih je imalo zapisan osobni financijski plan, ostvarilo veći financijski uspjeh od devedeset i sedam posto preostalih bez ikakvog plana. Kao što bi rekao Zig Zaglar: "Ako gađate u ništa, pogodit ćete svaki put."
Analiza stanja, kakvu daje Financijski preporod, čini mi se zanimljiva, rasvjetljujuća i vrijedna čitanja. Ali, prvo knjigu posudite i pročitajte, pa onda odlučite treba li vam u ormaru!
Na ovaj ili onaj način, iz raznih razloga, pretplatili smo se na život put financijskog stresa. Lijek za to je jednostavan: prvo odvojiti dio za štednju i ulaganja, a zatim ostatak potrošiti na svakodnevne potrebe, vodeći se pritom planom koji smo iskrojili prema vlastitoj mjeri. Tu ujedno leži i najveća slabost Financijskog preproda. Sve mi to odavno znamo... Problem je to što ne činimo.
Osobni plan putovanja
Promatrajući sebe, mogu izbrojati da sam u zadnjih nekoliko godina iskusila četiri radionice na temu osobnih financija: Darie Katić, Hrvatske udruge banaka, Gordana Horbeca & Tomislava Bekeca i Inge Lalić. Pročitala sam gomilu knjiga (zanima li vas popis onih koje su mi dobro legle, pošaljite e-mail) i stekla određen nivo znanja.
Koristile su mi i simulacije, na primjer Cashflow - stolna/računalna igra u kojoj vodite financijski život ultra zaposlenog i nabrijanog miša, pokušavajući steći pasivne prihode koji će nadmašiti rashode, odnosno, steći financijsku slobodu.
Svako od tih iskustava, na svoj način, pomogao je da se rasteretim nepotrebne prtljage i usvojim neke zdravije navike.
Mišji koraci za miševe, vjeveričji skokovi za vjeverice
Ipak, napredovala sam mravljim koracima (često ritmom jedan naprijed, tri nazad) i koji su me katkad više frustrirali nego radovali. Siro je, pak, putovao brže. Neki moji prijatelji još brže. Svako svojim tempom.
Zato danas, kad vidim knjigu koja obećava financijski preporod - kimnem glavom i složim se da je to svakako moguće. Preporoditi se može svatko, već ovog trena. Na primjer, McCandless se preporodio tako što je ostavio/zapalio sve što je imao i pošao pješke u divljinu.
Nama sklonijima manje radikalnim životnim stilovima, to neće biti osobito privlačno. Meni osobno ne zvoni ni Frlanova strategija: udarnički i muški prerezati - od sutra stega i disciplina. Kada bih zamislila pristup idealan za mene, bio bi to polagan, dubok i cjelovit pristup: rad (u grupi) na osvještavanju i mijenjanju stavova, uvjerenja, navika i ponašanja + simulacije, igre i praktičan rad (u grupi) + praćenje napretka (jedan na jedan coaching) + radna grupa za zezanciju i podršku.
Nitko nije veći stručnjak za naše probleme i izazove, od nas samih. Zato predlažem, zamislite svoje odredište, plan putovanja i plan okrijepe, pripremite se i krenite.
Irena Krčelić