JESI ZA KOLAČ? OVAJ, KOLAŽ...

Reci to škarama i ljepilom

Kolažiranje je zahvalan način izražavanja unutarnje mudrosti, pohranjene u dubini srca, a zatrpane moranjima, trebanjima, dobrobibilonjima i ostalim obaveznim obavezama.

Recept je jednostavan. Potrebno je nabaviti desetak šarenih novina, bilo kakvih, glavno da imaju slike. Frizerke katkad velikodušno doniraju staru zalihu starih trač i modnih časopisa. U kaslićima se zna zalomiti pristojno izgledajući katalog. Ako ste baš nabrijani, raspitajte se za remitendu glossy magazina. Još jedan veliki papir, škare, ljepilo i to je to. Hmmm, katkada će dobro doći flomasteri i bojice.

 
Vrijeme za kolažiranje

Na našoj se hrpi našlo svega, od Burde stare dvadeset godina do najnovijeg Ikeinog kataloga. Hit dana su ipak bili šareni talijanski magazini za uređenje doma. Raznolikošću motiva i vizualnim šećerlemama nadmašili su Sensu, donedavnu kraljicu najpoželjnijih izvora za izrezivanje ekipe za kolažiranje.

Kako voljeti sebe

Da, zabavnije je rezati i lijepiti u društvu. Atmosfera ponese, radi se punom parom, i za dva do tri sata svoje remek djelo završe i najveće picajzle. Poslije se fino raspričamo...

Na jučerašnje kolažiranje došla sam spremna. S jasnom temom. Kod kuće sam isprintala Walcottovu pjesmu Ljubav nakon ljubavi i izrezala riječ "glas" s nekog starog predizbornog plakata. Zamislila sam ih postaviti u središte kolaža. Namjera mi je bila dati glas svom unutarnjem biću, da izrazi kako bi voljelo voljeti sebe.

I to je bilo to. Junački prelistavajući časopise, uhvatio me grč u podlaktici i frustracija što nisam našla ni jednu sliku koju sam u glavi zamislila.

O, Irena! Nasmijala sam se sebi... Ideja kolažiranja upravo je u otpuštanju fiks ideja i prepuštanju! Opuštenija (urednik jutrarnje radijske šihte zaredao je kremastiji izbor glazbe), počela sam nasumce vaditi slike koje su mi privlačile pažnju... Krenulo je. Začas ih se našlo dvadesetak. Sve neke slike koje mi inače nisu interesantne!

Veliki žuti papir učini mi se zanimljiv kao podloga i počnem slagati izrezotine. Brzo je bilo gotovo. I vrlo iznenađujuće...

Više odmora, igre i nježnosti

Donji dio pun slika s asocijacijama na dječju igru: drveni vlakić, ružičasti medvjed, ogroman plavi kit u fontani, djevojčica koja hoda po gredi, Pinokio.... Gornji dio kolaža pun mekoće i nježnosti. Plaže, meki dodiri, opuštanje... U središnjem dijelu, osim pjesme, ogroman komad torte :) S trešnjom na vrhu.

Najviše me iznenadilo što ono očito nisam primijetila ja - nego Siro. "Koliko stolaca, naslonjača, sofa i kreveta imaš!" Ma da? "Ovo je definitivno priča o odmaranju", nadoda. Da, ponekad kolažu treba i nepristrano oko.

Najvažnije je, ipak, ono vlastito. Više odmora, igre i nježnosti može značiti svašta. Što znači meni? Treba mi godišnji odmor u lunaparku? Ma, ne... Za mene to znači ovdje i sada ohanuti od unutrašnjeg gnjavatora, koji nikad zadovoljan, jer mu nikad ništa nije dovoljno dobro, dovoljno brzo, dovoljno maštovito... Cijeli dan da trčim maraton, ne bi me iscrpilo kao svakodnevna prepirka s gremlinom. Više, puno više nježnosti prema sebi... Kao što bi rekao Ivan Golob, ovome svijetu potrebno je više nježnosti no istine.

Što dalje s kolažem? Na zid! Nek visi dok ne dosadi. Dok ne odradi svoje. A onda je vrijeme za novi! :)

Hej ljudi, kolažirajte! Zabavno je. I poticajno...

Irena Krčelić