SUNČANOM STRANOM
Silom prilika prijateljice
Svaki susret, pa i onaj najkraći, sadrži sjeme čarolije. U ovom trenutku, baš sada, sve je moguće. Torbe se meškolje, šiške plamte, vlažan nos mijenja ustajale tokove misli. Prema novom, sretnijem ishodu.
Stojim u vlaku, u hodniku, prva ispred vrata, spremna u niskom startu izjuriti van. Ne kasnim... još. Ali imam sto stvari za obaviti, i sve su na knap poredane.
Juri vlak, jurcaju moje misli. Klepeću kotači, klepećem ja. Misli hitaju naprijed, grabe prema tome što tek ima doći. Prvo moram obaviti ovo, pa ono, onda trčati tamo, pa stići ovamo, onda još i simo i onamo...
Kraj mene stoji slatka žena, šiški obojanih u plameno ljubičasto. Pod miškom drži veliku torbu. Smiješi se.
Torba se pomakne. Osjetim kako mi liže ruku. :) Mali, vlažan jezik obliže mi prste na kojima još ima tragova čokolade. Iz torbe izviri maltezerica, ljubiteljica Dorine.
Osmjehnem se gazdarici. Razveže se priča. U nekoliko minuta doznajem sve o svemu. Njih dvije su nerazdvojne, vodi ju uvijek sa sobom. I u ured.
Oh? "Pa", plaho veli gospođa, "to nije neki problem kad imaš svoj posao." "Ali", kaže, kao da se opravdava, "i moje dvije prijateljice katkad povedu ljubimce sa sobom, a rade u korporacijama. Ako je šef normalan, sve je lako."
Preusmjeravanje misli
"Znate", kaže gospođa, "bila sam doživjela veliku tragediju." Maltezerica naćuli uši. "Doktor mi je rekao: 'Morate nabaviti psa. Ne mačku, ne kanarinca, ne ribice, nego baš psa. Prvo, izvući će vas van. Drugo, preusmjerit će vam misli."
"I zbilja", veli gospođa, "preporodila sam se."
Vjerujem joj.
Vlak stiže u stanicu. Otvaram vrata i mahnem im: "Drago mi je što sam vas susrela."
I stvarno, dodir vlažne njuškice preusmjerio mi je misli. Unio svježine. Promijenio im kvalitetu. Istovremeno, na drugom kraju grada, moja se prijateljica Goga opraštala sa svojim četveronožnim prijateljem s kojim je drugovala puno, puno godina...
Kako mi je jutarnji zrak sušio prste, a vlažni pseći poljupci nestajali, duboko u srce urezala mi se ljepota trenutka, ta jedina trajna vrijednost koju nosimo u okrilju prolaznosti.
Irena Krčelić